Muzej Međimurja Čakovec povećao je arhiv urbanih povijesnih fotografija grada Čakovca vrijednom donacijom zbirke negativa iz osobne arhive poznatog Čakovčanca Ede Lukmana. Do sada u muzejski arhiv spremili smo fotografsku ostavštinu Stjepana Leinera, Đure Jalšovca, Mirka Banjeglava i sada Ede Lukmana te polako povećavamo fond kako bismo za buduće generacije Čakovčanaca sačuvali bogat fotografski fond iz sada već povijesnog doba sredine i druge polovice 20. stoljeća. Možda se trenutno i ne čini kao vremenski jako udaljen period, no bitno je početi sakupljati na vrijeme kako se takva vrsta dokumentacije kroz sljedeća desetljeća ne bi rasplinula.

Edo Lukman zvučno je čakovečko ime i prepoznatljiva legenda našeg grada čije ime stoji kao sinonim za Školu animiranog filma – ŠAF. Utemeljitelj je ŠAF-a te je u svojoj sjajnoj karijeri bio voditelj brojnih filmskih radionica i autor radioničkih modela koji su ga učinili poznatim i traženim voditeljem filmskih radionica u zemlji i svijetu. Često je bio pozivan u žiri svjetskih filmskih festivala. Također je i autor brojnih nagrađenih animiranih filmova, ali i pedagog i mentor brojnim generacijama osnovnoškolaca čiji je umjetnički životni put stasao upravo pod njegovom paskom u Školi animiranog filma. Šaf-ovci su sudjelovali svojim radovima na brojnim domaćim i svjetskim festivalima i gotovo uvijek odnosili nagrade za svoje animirane filmove koji su fascinirali tehnikom i idejom. Mladi Šaf-ovci zbog svog su znanja i iskustva već u ranoj dobi birani i u stručne žirije na filmskim festivalima u Europi, poput Laona u Francuskoj. Edo Lukman dobitnik je odličja viteza reda Akademskih palmi (Chevalier dans l’ordre des Palmes Académiques) za izniman doprinos u akademskoj zajednici za promicanja francuske kulture 2014.), Nagrade za životno djelo grada Čakovca u povodu 40. obljetnice rada ŠAF-a i Nagrade za životno djelo ASIFA-e Hrvatske (2018.). Član je ASIFA-e od 1982. godine. U mirovini od 2015. godine.

Uz sve uspjehe koje je Edo Lukman postigao u svom životu, neosporna je činjenica da je uz sebe uvijek imao fotoaparat i da se njegova profesionalna ljubav prema filmu prelijevala djelomično i u amatersku ljubav prema umjetničkoj i dokumentarnoj fotografiji. Prvi fotoaparat firme Praktica kupio je 1971. godine čim se zaposlio u tadašnjem „Projektnom birou“ u Čakovcu. Oduvijek sklon umjetnosti, a napose crtežu, završio je Građevinsku srednju školu u Čakovcu, nakon koje se u vojsci posvetio crtanju stripa i karikaturi. Za vrijeme služenja vojnog roka već je imao svoju prvu izložbu u Samoboru, a nakon vojske je neko vrijeme crtao karikature za list „Međimurje“. S filmskim projekcijama eksperimentirao je već kao dječak u osmom razredu osnovne škole, kada je u svom dvorištu u ulici Vladimira Nazora napravio pravu filmsku projekciju za susjedstvo na razapetoj plahti. Tada je već znao kompletni mehanizam filmske kamere. Sudbonosno sudjelovanje na omladinskoj radnoj akciji čišćenja okoliša Starog grada u Čakovcu 1973. godine dovelo ga je do Josipa Lukše, jednog od vodećih kinoamatera tada u Hrvatskoj, koji je njega i par ostalih entuzijasta okupio u čakovečke kinoamatere. Foto amaterizam u Čakovcu tijekom 1970-tih godina imao je prilično razvijenu scenu i njime su se već bavila imena poput poznatog fotografa Merlića, zatim već spomenutog Lukše, Jalšovca, Tarnaja i Flajpana. Kako Edo kaže, bez Kino kluba ne bi bilo niti animiranog filma u Čakovcu. Iako su se interesirati za animaciju počeli i ostali u klubu, ipak je Edo bio najuporniji i sam završio 1. čakovečki animirani film „Spas u zadnji čas“ te je shvatio da je animacija ono čime se želi u životu baviti. Prvu priliku za otvaranje Škole animiranog filma dala mu je Mira Kermek koja je na njegov prijedlog da škola bude u sklopu dječjeg odjela gradske knjižnice dala potvrdan odgovor. Izgradnjom Centra za kulturu 1982. godine ŠAF dobiva svoje prostore u potkrovlju, gdje se nalazi i danas.

Među doniranim negativima Ede Lukmana možemo naći dokumentiranu izgradnju čakovečkog hotela Park, Centra za kulturu, nebodera, čakovečka sportska i koncertna događanja, vizure parka, Starog grada i centra, radne akcije, svakodnevicu u čakovečkim poznatim firmama i zanimljive pojedinačne situacije koje dokumentiraju izgled i život ljudi u sedmom i osmom desetljeću dvadesetog stoljeća.

Za ilustraciju prilažemo nekoliko fotografija iz omladinske radne akcije uređenja okoliša Starog grada i čakovečkog parka 1973. godine.

Maša Hrustek Sobočan