Muzej Međimurja Čakovec središnja je regionalna ustanova posvećena očuvanju materijalne i nematerijalne baštine na području Međimurja. Naša svrha je evidentiranje, sakupljanje, stručna i znanstvena obrada te prezentacija građe u stalnom postavu ili putem povremenih tematskih izložbi. Djelujemo i kao centar za istraživače, bili oni učenici, studenti, znanstvenici ili povjesničari amateri koji u našim prostorijama uvijek mogu dobiti na uvid dokumentaciju iz muzejskog fundusa. Predmete i dokumentaciju dobivamo od pojedinaca ili udruga, ali ju prikupljamo i terenskim istraživanjima.

Domovinski rat u Republici Hrvatskoj bitna je tema kojom se bave i naši povjesničari. Pod nazivom „Međimurje u Domovinskom ratu“ 2011. godine otvoren je stalni postav na 2. katu palače Starog grada. Trenutno je postav zatvoren radi pripreme palače za statičku sanaciju sjeverozapadnog i i sjeveroistočnog krila. Nakon radova u planu je postavljenje novog i poboljšanog stalnog postava za koji se materijal prikuplja.

Tako smo u dogovoru s Krovnom udrugom veterana 54. samostalne pješačke bojne Međimurske županije na dan 7.9.2022. obišli Pakračko bojište. Na put su nas poveli nekadašnji bojovnici legendarne 54. samostalne bojne Čakovec: Toni Habjan iz Ivanovca, Zvonko Pranklin iz Miklavca, Vinko Grgić iz Čakovca, Nikola Mihoci iz Čukovca i Mladen Magdalenić iz Goričana.

Bilo je to jednodnevno putovanje sa svrhom dokumentiranja ratnoga puta spomenute postrojbe na Pakračkom bojištu tijekom 1991./1992. godine. Iskustvo druženja s tim ljudima na autentičnim ratnim lokacijama neprocjenjivo je. Obilaziti mjesta najžešćih ratnih operacija s vojnicima koji su sve to doista proživjeli jedinstven je i neponovljiv doživljaj. Daleko jači od gledanja filmova i suhoparnih novinskih članaka. Svaku pojedinu operaciju potanko bi nam objasnili na licu mjesta gdje se i dogodila. Uz prepričavanje uspješne akcije obuzeo bi nas ponos, a uz one sa smrtnim ishodom osjećaj boli i žaljenja.

S osobitim pijetetom posjetili smo dijelove bojišta i mjesta smrtnoga stradavanja naših međimurskih branitelja na tom teško pristupačnom, brdovitom i gusto pošumljenom području: Marijana Zadravca Macana u mjestu Mali Banovac, Dražena Grabara, Franca Potočnika, Branimira Vrtarića, Josipa Žvorca u mjestu Mala Dereza, Stjepana Juršića u Kusonjama i Josipa Topleka u Pakracu. Na svakom, spomen-pločom označenom mjestu, zapalili smo svijeće i saslušali svjedočenja njihovih ratnih drugova. Posjetili smo i Muzej vojne i ratne povijesti u Pakracu, gdje nas je vrlo srdačno primio voditelj Mario Tušek. Muzej se nalazi u samom centru grada Pakraca i obrađuje temu hrvatskog vojnika kroz čitavu povijest, od viteštva do novog doba. Gospodin Tušek sakupio je i prezentirao u Muzeju do sada najveću zbirku predmeta iz Domovinskog rata, a uočljiv je i njegov entuzijazam kojim pristupa vodstvu posjetitelja kroz muzej, iako taj posao radi u potpunosti volonterski! U prostorno skromnom, ali bogatom predmetima muzeju, i ratni put međimurskih postrojbi vrlo je prikladno i lijepo prikazan.

„Rat je zlo koje nikome ne donosi dobro“, omiljena je rečenica ljudi koji na ratne strahote gledaju kao na prirodnu nedaću. Ali, kolikogod nam se ona činila ispravnom, u nekoj mjeri ipak djeluje poprilično manjkavo, nedorečeno. Rat, naime, nije nešto što bismo mogli suzbiti na način na koji suzbijamo neku bolest, on nije prirodna pojava, nego proizvod nečeg divljeg u dubini ljudskoga bića. Taj misterij čovjekove prirode još nismo uspjeli razotkriti, pa on – ma što mi o njemu mislili – ostaje neraskidivim dijelom okrutnoga svijeta u kojem živimo. Naša je moralna obaveza da svako zlo suzbijamo.

Putovanje u Pakrac ostaje u sjećanju kao lijepo i korisno iskustvo koje će uvelike upotpuniti naša dosadašnja saznanja o tom dijelu povijesti i ratnom putu međimurskih branitelja te doprinijeti obogaćivanju i opremanju budućeg muzejskoga postava Domovinskog rata. (ZB, MHS)