Prošle su 44 godine od kako je 1979. u ulici Ruđera Boškovića na kbr. 7. za javnost otvorena Memorijalna zbirka slikara Ladislava Kralja- Međimurca (Čakovec, 24.4.1891.), prvog i dosad nenadmašenog pjesnika palete zemlje „med dvema vodami“ (Z. Bartolić, 1966.). U rodnom Čakovcu je živio, slikao i okončao svoj ovozemaljski život 1976., a njegova supruga Slavka (r. Knežević) darovala je kuću s pokućstvom i slikama tadašnjoj Općini Čakovec. Tri godine kasnije nakon građevinske obnove kuće i restauriranja slika ambijentalno je postavljena Memorijalna zbirka Ladislava Kralja-Međimurca kao plod uspješne suradnje Općine Čakovec, djelatnika Muzeja Međimurja i slikarove udovice.
Akademska slikarica Priska Kulčar, tadašnja voditeljica Kraljeve zbirke organizirala je najveći dio stručnih poslova oko njezina uređenja, uvažavajući pritom i želje donatorice. Zbirka je u cjelini zamišljena kao presjek Kraljeva života i stvaralaštva. U autentičnom životnom prostoru umjetnika Kralja možemo sagledati razvojni put ovoga slikara od vremena školovanja u Beču (1922.-24.) do kapitalnih djela njegovog zrelog umjetničkog rukopisa ovjekovječenog u pejzažima rodnog Međimurja. Zbirka Ladislava Kralja broji više od 700 muzejskih predmeta. Upisana je na Listu kulturnih dobara Republike Hrvatske i jedna je od najvrjednijih zbirki našeg Muzeja. Kuća u kojoj je izložena slikarova zbirka pripada zaštićenoj kulturno povijesnoj cjelini grada Čakovca, što podrazumijeva da ju treba sačuvati u izvornom obliku i stoga je za sve zahvate potrebno ishoditi prethodno odobrenje nadležnog Konzervatorskog odjela.
Slikarov život i djelo opisani su u iscrpnoj monografiji tiskanoj 1989. čija je autorica Priska Kulčar. Iz knjige saznajemo da je dom Kraljevih bio izgrađen koncem 19. stoljeća u najstarijoj čakovečkoj ulici – Preloškoj. Gradio ju je slikarov otac Josip, sedlar i tapetar, jedan od tada brojnih obrtnika u spomenutoj ulici. Nova hiža bila je izgrađena ispred stare kuće u vrtu. Novoizgrađena prizemnica s neoklasicističkim obilježjima imala je na sredini pročelja široki kolni ulaz za kočije, koji je zatvoren unikatno izrezbarenim dvokrilnim vratima. Za njihovu izradu zaslužan je Stanislav Štolcer, stolar grofa Feštetića i stric slavnog skladatelja Josipa Štolcera Slavenskog. Svaku polovicu vrata krasi jedna kositrena lavlja glava u čijim su zubima nekad bile mjedene karike.
Ispred impresivnog portala na ulazu Kraljeve obiteljske kuće početkom 1920-tih fotografirani su obrtnici Ivan i Stjepan Jeneša, njihov šegrt i moguće mjesni brijač. Nakon smrti slikarova oca Josipa Kralja (1913.) njegova udovica Barbara (r. Mekovec) iznajmljivala je sedlarsko-tapetarsku radionicu pokojnog supruga. Novi korisnik radionice je remenar Ivan Jeneš, član Obrtnog zbora za trgovište i kotar Čakovec, koji je 1922. izabran za člana Upravnog odbora Obrtničkog zbora (F. Cimerman, Obrt u Međimurju, 1989.). Izvjesno da je spomenuti obrtnik dulje vremena poslovao u iznajmljenim radionicama pokojnog Josipa Kralja na adresi Preloška 7, što potvrđuje i reklamni oglas objavljen u Međimurskom kalendaru iz 1928.
Udovica Kralj istodobno je iznajmljivala i dva stana u novoj kući dok sama živi u starom dvorišnom stanu. Njezina najstarija kćer Pepa odavno se zaredila, sin Franci umro je od tuberkuloze, a kćer Paula inače odgajana kod krsnih kumova u Varaždinu, obudovjela je i preudana. Ladislav, Barbarino najmlađe dijete, odmalena se školovao za slikara, najprije u Ostrogonu, zatim Budimpešti, a kao punoljetan bio je mobiliziran do konca 1. svjetskog rata. Po završetku rata nakratko se vratio u Čakovec, ali po dobivanju stipendije 1922. odlazi u Beč kako bi nastavio ratom prekinuto školovanje. Nakon završetka slikarskog studija Ladislav Kralj je radio kao likovni pedagog u Karlovcu i Novoj Gradiški, odakle se 1928. vratio u rodni grad. Stanovao je s majkom u starom dvorišnom stanu. U jednoj sobi uredio je sebi atelje gdje je stvarao sve do 1941. U tom razdoblju bio je zaposlen u varaždinskoj Gimnaziji. Brinuo se i o bolesnoj majci sve do njezine smrti 1936.
Dvorište Kraljeve memorijalne zbirke od 1979. posjetitelji uglavnom doživljavaju kao idiličnu oazu u središtu grada, ispunjenu zelenilom i voćkama u cvatu. Kako je to dvorište zapravo izgledalo u vrijeme iznajmljivanja remenarsko-tapetarske i lakirerske radionice, djelomično se vidi na priloženoj fotografiji iz vremena već spomenutog obrtnika Jeneša. Zacijelo da slikar Kralj i njegova stara majka u neposrednoj blizini obrtničke radionice nisu mogli odveć uživati u ljepoti i spokoju svog građanskog vrta, kako u novije vrijeme običavamo nazivati ovaj lijepi dvorišni prostor gdje Muzej Međimurja Čakovec godišnje priređuje tri redovite manifestacije (Kraljev rođendan, Kraljeve trešnje, Jesen u Kraljevu vrtu) u nastojanju da se privuku posjetitelji.
Na jednoj od fotografija snimljenoj 1984. ispred glavnih ulaznih vrata Memorijalne Kraljeve zbirke su kustosica Priska Kulčar i donatorica Slavka Kralj, tijekom posjeta njezinih prijatelja. Bila su to za Kraljevu zbirku neka sretnija vremena, kada je zadužena kustosica svakodnevno otključavala i zaključavala njezina prekrasna, majstorski izrezbarena vrata, respektirajući povjerenu joj slikarovu baštinu u svakom pogledu, što i nas koji nastavljamo skrbiti o njoj obvezuje na postupanje po pravilima muzejske struke, kako bi se ista sačuvala čim dulje za generacije koje dolaze.
Erika Nađ-Jerković, muzejska savjetnica