Već gotovo tri desetljeća posljednji dani svibnja vrlo su važni za Čakovec. Naime, 29. svibnja proglašen je Danom Grada Čakovca odlukom Gradskoga vijeća Grada na sjednici održanoj 28. veljače 1994. godine. Izvorište ove odluke je svečana Povelja grofa Jurja IV. Zrinskog (1549 – 1603.) koja se čuva u Muzeju Međimurja Čakovec i kojom je 29. svibnja 1579. godine gospodar Čakovečkoga vlastelinstva podijelio slobode, povlastice i oproste od različitih davanja stanovnicima čakovečke utvrde i podgrađa te definirao njihove obaveze, što je osnova za ubrzani razvoj slobodnoga trgovišta Čakovec.

Ovaj svečani primjerak Povelje je manje-više poznat stručnoj i široj javnosti. Nešto novo, i potpuno neočekivano, donosi nam knjiga prof. em. dr. sc. Matije Berljaka „Juraj IV. Zrinski – uredski i svečani primjerak Povelje gradu Čakovcu od 29. svibnja 1579. godine“ koja je promovirana na sam Dan Grada Čakovca 2023. godine.

Osim što stručno i vrlo jasno objašnjava proces izdavanja srednjovjekovnih isprava, autor nam prezentira uredski ili radni primjerak Povelje za koji se dosad nije znalo da je sačuvan. Ovaj primjerak Povelje kupio je 1974. godine u antikvarijatu u Szombathelyju prof. Miroslav Vuk Croata i poklonio ga autoru knjige koji je i danas njegov vlasnik.

O čemu se ovdje radi? U kancelarijama visokih crkvenih i svjetovnih vlasti čuvali su se uredski odnosno radni primjerci isprava iz kojih su se obično prepisivali svečani primjerci isprava namijenjeni onima na koje se odnose i obje su vrste isprava izvornici. Ovaj slučajno pronađeni uredski primjerak Povelje, koji se od svečane Povelje nebitno razlikuje u sadržaju, potvrđuje autentičnost svečane Povelje Jurja IV. Zrinskog i otklanja svaku sumnju u njezino krivotvorenje.

Uredski primjerak Povelje sastavila je, ispravila i potpisala, naravno uz pristanak Jurja IV., ovlaštena stručna osoba, i vrlo zanimljivo u ovom slučaju, vicemagister kraljevskih taverničara Juraj Debreczeny, dok je svečani primjerak potpisao njezin izdavatelj Juraj IV., a spomenuti je Debreczeny supotpisnik.

Također, za razliku od „obično“ pisanoga uredskog primjerka, svečana povelja koja je predana predstavnicima stanovnika Čakovca, napisana je ukrasnim slovima srednjovjekovnim latinskim jezikom. Na vrpcu zlatnožute, zelene i svjetlosmeđe boje pričvršćen je viseći pečat koji je oštećen, a koji je najvjerojatnije sadržavao grb Zrinskih i nekakav natpis na latinskom jeziku.

Autor knjige također navodi okolnosti koje su dovele do izdavanja Povelje, a mogu se iščitati iz same Povelje u kojoj se navodi da su grofu Zrinskom samoinicijativno došli čakovečki sudac i ostali građani, izrazili mu poštovanje i naklonost te mu uručili spis koji je sadržavao članke „o slobodama, povlasticama i oprostima od davanja“ stanovnika Čakovca koji žive i borave unutar gradskih zidina, kao i onih izvan zidina. Zrinski je prihvatio sve što je poslanstvo tražilo i ovom Poveljom to potvrđuje za sva vremena „da taj naš grad sve više i više raste i postaje bolji kako većim mnoštvom i brojnošću građana, bogatstvom i uređenijom upravom, tako i skladom i sjajem kuća“. Obećanje su ispunili i njegovi nasljednici Nikola VII. i Petar IV. te Adam čije se povelje s potvrdom tih prava također čuvaju u Muzeju Međimurja Čakovec.

U knjizi se donose preslici obiju povelja, njihove transkripcije, kao i hrvatski prijevod svečanoga primjerka Povelje Jurja IV. Zrinskog od 29. svibnja 1579. godine.

Nakana je autora, kako sam to kaže u knjizi, do sada nepoznat povijesni izvor otkriti ljubiteljima povijesne istine te pripomoći proučavanju uloge Jurja IV. Zrinskog u Međimurju, a posebice u gradu Čakovcu, povodom 444. obljetnice Povelje i 420. godišnjice smrti Jurja IV. Zrinskog.

Iako se radi o tipičnoj povelji onoga vremena, zbog svojeg je sadržaja jedna od najvažnijih isprava u povijesti Grada Čakovca i datum njezinog izdavanja opravdano je odabran za Dan Grada.

Ana Šestak, viša kustosica povijesnih zbirki