Nakon Riznice Međimurja očekuje je još jedan zahtjevan posao – osmišljavanje novog postava Etnografskog odjela. Janja Kovač iz Donje Dubrave viša je kustosica i voditeljica Etnološkog odjela Muzeja Međimurja Čakovec. Iza nje je izuzetno plodan osmogodišnji rad u Muzeju, a ljubav prema rodnom kraju i zavičajnoj baštini očituje se i u njezinom angažmanu u brojnim udrugama u Donjoj Dubravi.

MMČ

Po završetku Gimnazije Josipa Slavenskog u Čakovcu upisala je Filozofski fakultet u Zagrebu gdje je diplomirala južnoslavenske jezike i književnosti i etnologiju i kulturnu antropologiju te je, vrlo brzo po završetku fakulteta, započela svoj rad u Muzeju Međimurja Čakovec, najprije kroz mjeru stručnog usavršavanja, a potom i kao muzejska kustosica.

- Etnologija me oduvijek privlačila. Isto tako, zanimala me slavistika, usmena predaja, mitologija, običaji, pa sam to dvoje spojila. Kad pomisle na etnologa, većini građana prva asocijacija je obično KUD, ples i nošnje, no etnologija obuhvaća i niz običaja, govora, usmenu baštinu, mitologiju, kao i i suvremene prakse na koji način tu baštinu prikazivati na festivalima, odnosno kako ju povezati sa sadašnjom situacijom, turizmom, gospodarstvom... Otkad sam započela sam svoj rad u Muzeju bavim se nematerijalnom baštinom, otkrila nam je Janja te priznala da je posao kustosa puno kompleksniji nego što je mislila.

- Na studiju etnologije pripremaju nas da ćemo jednog dana raditi u muzejima, što je zapravo i rijetko radno mjesto. No, i sama ideja da ste se pripremali za radno mjesto kustosa nekako se razvodni budući da je posao kustosa vrlo kompleksan. U manjim regionalnim muzejima, kao što je Muzej Međimurja, gdje nema toliko tehničkog osoblja, kustosi rade sve, od brige za predmete što i jest naša primarna zadaća, do vođenja po postavima, održavanja edukativnih radionica, ali i provjeravanja stanja u čuvaonicama što bi trebali raditi muzejski tehničari. Također, kod realizacije izložba kustosi osmišljavaju više-manje sve, od vizuala, sadržaja, postava, a često puta i sami fotografiraju predmete te ih digitaliziraju.

- Tako kompleksan posao u kojem kustos odrađuje više uloga ima svoje prednosti i nedostatke. S jedne strane ne možete se posvetiti svom primarnom poslu u onolikoj mjeri koliko bi vi željeli, no s druge strane steknete uvid u cjelokupan proces nastanka jednog projekta, izložbe, postava ili knjige. A upravo je kompleksnost posla ono što ga čini zanimljivim, naglasila je Janja te dodala da odlično surađuje i s ravnateljicom Muzeja, ali i ostalim kustosima, naravno koliko joj priroda posla to dozvoli.

Uz njih, tu su i ostali djelatnici muzeja s kojima surađuje na svakodnevnoj bazi i bez kojih posao u muzeju ne bi funkcionirao kao što to sada funkcionira. Podršku u svom poslu nalazi i izvan muzejskih zidina i to ponajprije u Međimurskoj županiji i drugim županijskim institucijama poput Turističke zajednice Međimurske županije, Javne ustanove za razvoj Međimurja REDEA, Javne ustanove za zaštitu prirode „Međimurska priroda“.

Samo sinergijom svih zajedno mogu se ostvarivati veliki projekti poput Riznice i novih stalnih postava u palači. To su projekti u kojima svaka uključena osoba mora biti vrstan stručnjak u svom području i predan projektu. Tek tada dolaze rezultati koje zajednica prepoznaje.

Bogat etnografski odjel

Kao voditeljica Etnografskog odjela zadužena je za prikupljanje predmeta povezanih sa životom u ruralnim krajevima, njihovo čuvanje, muzeološku obradu te stručno i znanstveno proučavanje i izlaganje.

- Etnografski odjel jedan je od pet odjela u Muzeju, uz likovnu galeriju, povijesni, arheološki i kulturno-povijesni odjel. Unutar svakog odjela nalazi se niz zbirki. U Etnografskom odjelu ih je devet u kojima čuvamo oko 7.500 predmeta povezanih sa svim aspektima tradicijskog života u Međimurju. Materijalni predmeti čuvaju se u zbirkama koje čine primarnu građu, a u fondovima sekundarne građe čuvamo fotografije, videe, novinske članke, negative, muzejske tiskovine, sve vezano uz edukativnu djelatnosti i druge dokumente koji nastaju uz primaran posao kustosa. Tako, primjerice, imamo vrlo bogatu Fototeku koja obiluje starim crno-bijelim fotografija, nastalima od 1960-ih godina pa sve do nedavno. Vrijedne su nam jer se na njima vidi arhitektura te možemo vidjeti kako su nekada izgledala naša sela. Također, posjedujemo i puno fotografija portreta ljudi koji su se fotografirali u posebnim situacijama, obično na svadbama, ali i sprovodima, te su to bile gotovo jedine fotografije koje su postojale.

- Iz njih se, također, može puno toga iščitati, te su nam od velike pomoći. Kada pak govorimo o predmetima najviše posjedujemo upravo tekstilnih. Naime, imamo zaista bogatu zbirku etnografskog tekstila među kojima se posebno ističu tibeti, kao dio izvorne nošnje, dok čipka, bilo da je riječ o ručno rađenoj ili kupovnoj, predstavlja najluksuzniji dio nošnje.

- Također, posjedujemo veliku kolekciju domaće rađenog platna. Nekad se platno proizvodilo kod kuće tako da posjedujemo široki spektar platna, od ručnika koji su se koristili za higijenu, do ukrasnih predmeta koji su se koristili u posebnim trenutcima, kao kod smrti gdje se posebnim pokrovom pokrivala preminula osoba. Oni su najluksuzniji, najljepše ukrašeni, i najvrijedniji dio zbirke, pojasnila nam je viša kustosica Kovač te se osvrnula i na bogatu zbirku audio snimaka.

- Audio snimke koje posjedujemo dio su ostavštine Marije Novak. Imamo audio kazete na kojima je ona snimala ljude kako govore o nekim stvarima, pa su tako pričali i međimurske bajke. Jednu od njih „Stekljenu goru” predstavili smo javnosti, a narednih godina planiramo predstaviti i ostale. Kad je riječ o audio snimkama zanimljivo je spomenuti da ih je teško čuvati. Oni su medij koji polako nestaje, a po drugoj strani teško ih je prezentirati javnosti, stoga uvijek moraju biti povezani uz nekakvu multimediju. Također, posjedujemo i nekoliko videozapisa izuzetne vrijednosti nastalih tijekom terenskih istraživanja, poput kazivanja zlatara Mateja Horvata iz Donjeg Vidovca, što nam je jednako vrijedno kao i sam grumen zlata, saznali smo od naše sugovornice.

Terenska istraživanja jedna su od esencijalnih metoda kojima se služe etnolozi, a najbolji kazivači su stariji ljudi, zapravo starije žene.

O tome nije pisalo gotovo ništa, ali smo izašli na teren, razgovarali s nekoliko žena koje i dalje njeguju tu vještinu, razgovarali s upravom Grada Mursko Središće i Centra za kulturu Rudar, te su cimeri danas zastupljeni i u interpretacijskom centru rudarstva „Cimper” i knjizi o nematerijalnoj baštini.

- Sve takve informacije skupljene na terenu vrlo su nam vrijedne, jer ljudi - čuvaoci vještina, s vremenom ili ne mogu više raditi ili umru, pa postoji bojazan da te vještine mogu zamrijeti. Stoga je bitno da se održavaju živim na terenu, a ono što ih čini dugotrajnim je upravo dokumentiranje, kazala je Janja te dodala da Međimurje krase vrijedni ljudi, lokalni entuzijasti, koji se amaterski bave dokumentiranjem nematerijalne baštine, a s kojima Muzej lijepo surađuje.

Riznica Međimurja kao kruna dosadašnjeg rada

Iza nje su brojni realizirani projekti. 2017. godine imala je izložbu „Ljudstvo moje međimursko, imaš blaga i bogatstva. Nematerijalna baština Međimurja“, a 2021. „Tibeti“ u suautorstvu s višom kustosicom Marijom Mesarić iz Muzeja grada Koprivnice i Venijom Bobnjarić-Vučković, konzervatoricom savjetnicom iz Restauratorskog centra Ludbreg.

Izložba „Tibeti“ čak je tri puta dosad gostovala i to u Koprivnici, Ludbregu i Zagrebu. Bavi se i edukativnom djelatnošću te je osmislila radionice na temu medičarstva i usmenih međimurskih bajki. O muzejskim predmetima, muzeološkoj teoriji i praksi te usmeno-predajnoj baštini južnoslavenskog područja održava popularna predavanja te piše stručne i znanstvene tekstove.

Kao najznačajniji projekt u svom dosadašnjem osmogodišnjem radu u Muzeju viša kustosica Janja istaknula je rad na realizaciji Riznice Međimurja kao muzeja nematerijalne baštine.

- Riznica Međimurja posjeduje dva stalna postava: Minijature i Stoljeća utvrde. S višom kustosicom i voditeljicom povijesnih zbirki Anom Šestak i ravnateljicom Muzeja Mašom Hrustek Sobočan radila sam na ta dva stalna postava, gdje je moj dio zadatka bio posvećen nematerijalnoj baštini. Na tom višegodišnjem projektu naučila sam vrlo mnogo, ne samo u svojoj struci, etnologiji i nematerijalnoj baštini, nego i o svemu. Od provođenja građevinskih radova, do suradnje s ljudima. Riječ je o zaista kompleksnom projektu iz kojega smo puno naučili, ali i puno dobili. Zanimljivo je da i dalje učimo uz njega iako je prošlo godinu i pol od otvorenja Riznice. Pratimo reakcije posjetitelja na sadržaje koje smo im ponudili, to nam nudi mogućnost da vidimo koje stvari su dobre, a koje bi još mogli unaprijediti.

- Također, bitna nam je interakcija s ljudima, i tijekom rada na projektu, gdje smo usko surađivali s kazivačima na terenu, ali i nakon otvaranja Riznica, kad i dalje njegujemo suradnju i odnos koji smo stvorili, istaknula je naša sugovornica te dodala da je paralelno uz rad na uređenju Riznice provedeno i niz drugih aktivnosti pa je tako snimljeno sedam filmova o nematerijalnoj baštini Međimurja, a iz tiska je izašla i istoimena knjiga.

Koliko su uspješni u tome svjedoče i nagrade. Postav muzeja nematerijalne baštine „Riznica Međimurja“ nagrađen je godišnjom nagradom Hrvatskog muzejskog društva za najbolji postav u 2022. godini, a za postav „Minijature“ posvećen nematerijalnoj baštini Janja Kovač dobila je godišnju nagradu Milovan Gavazzi u kategoriji muzejskog rada koju dodjeljuje Hrvatsko etnološko društvo.

Veliki izazov - novi stalni postav

U Muzeju Međimurja Čakovec u tijeku su radovi na konstrukcijskoj obnovi SI i SZ krila palače Starog grada, a to znači da ih uskoro očekuje zahtjevan posao osmišljavanja novog postava Muzeja.

- U sljedećih par godina čeka nas rad na novom postavu gotovo svih odjela, pa tako i Etnografskog. Naime, u palači je bio i postav Etnografskog odjela koji je uredila bivša kustosica i muzejska savjetnica Smiljana Petr-Marčec, a sad je taj izazovan zadatak stavljen i pred mene. Uz uređenje novog stalnog postava namjeravamo se pozabaviti i pitanjem čuvaonica, problematikom koja zahvaća sve muzeje u Hrvatskoj, a to je da muzeji nemaju adekvatne prostore i uvjete čuvanja svojih mnogobrojnih predmeta. Stoga bi se projektom obnove uredili i prostori koji bi bili primjereni za izlaganje, ali i čuvanje predmeta. Jedna od popularnih tendencija u svijetu muzeologije su poluotvorene čuvaonice u koje i publika ima pristup. Primjerice, na Etnografskom odjelu posjedujemo puno drvenih predmeta, poput ormara, škrinja, kreveta te poljoprivrednih alata, koji bi mogli biti izloženi u jednoj takvoj otvorenoj čuvaonici. Muzejska građa je temelj svakog klasičnog muzeja, a zaštita i pohrana u primjerenim uvjetima imperativ bez kojeg nijedna muzejska institucija ne bi postojala. Na žalost, rijetki su muzeji u kojima je ta razina postignuta, a ni Muzej Međimurja tu nije iznimka, pojasnila je viša kustosica Kovač.

Suživot s rodnim zavičajem

Poslovni i privatni život usko joj se isprepliću. Kao zaljubljenica u etnografiju Janja Kovač angažirana je u radu nekoliko udruga u Donjoj Dubravi, a trenutno obnaša dužnost predsjednice Odbora za kulturu, sport i udruge u svom mjestu.

Na razini Međimurja jedna je od osnivačica i aktivna članica Centra za istraživanje Međimurja čiji su članovi mladi entuzijasti koji su voljni svoje slobodno vrijeme posvetiti istraživanju svih vidova baštine svog kraja, publicirati to znanje u knjigama ili ga predstaviti u vidu izložbi te organizirati međunarodne konferencije.

- Volim živjeti u Donjoj Dubravi i biti aktivna u društvenom životu. Mi smo mala zajednica koja je navikla na mnoga društvena i sportska događanja, a kako nema profesionalnih organizacija poput knjižnice, centra za kulturu ili muzeja, o tome se brinu brojne udruge koje su izuzetno aktivne. Veseli me što mogu biti dio toga – rekla nam je Janja te otkrila kako miran seoski život pored Drave u Donjoj Dubravi ne bi mijenjala ni za što na svijetu.

Piše: Marijana Horvat, Izvor: e-Međimurje