Josip i Mario zaposleni su kao domari i održavatelji centralnog grijanja i čistoće.

Muzej Međimurja, hram je bogate povijesti i kulturne baštine Međimurske županije unutar čijih zidina se čuva mnoštvo eksponata i umjetnina koje svjedoče o burnoj prošlosti najsjevernije hrvatske županije. No, da bi sva ta blaga mogla biti prezentirana javnosti, pored stručnog muzejskog osoblja, brine i tehničko osoblje Muzeja.

Josip Govedić i Mario Katalenić, domari su Muzeja Međimurja Čakovec, središnje regionalne ustanove posvećene očuvanju materijalne i nematerijalne baštine kraja 'med Murom i Dravom', smještene u povijesnom renesansno-baroknom kompleksu Starog grada Zrinskih u Čakovcu.

I dok je Josip zadužen za poslove održavanja u palači Starog grada te Memorijalnoj zbirci Ladislava Kralja Međimurca, Mario brine da sve bude u najboljem redu u drugoj muzejskoj jedinici, Muzeju nematerijalne baštine 'Riznica Međimurja' koja je svoje mjesto našla u fortifikaciji Starog grada.

Iznimno marljiv i predan svome radu Josip svako jutro s osmijehom na licu dolazi u Muzej, spreman za još jedan dan u tehničkoj službi.

- Moj rad u Muzeju započeo sam prije dvije godine. Zaposlen sam na radnom mjestu domara i održavatelja centralnog grijanja i čistoće za što sam morao proći usavršavanje. Dužnost mi je brinuti o sitnim popravcima u palači Starog grada, dok su za veće popravke, kao i one unutar garancijskog roka zadužene ovlaštene tvrtke, rekao nam je Josip te dodao da su on i Mario zaduženi i za vanjsko održavanje čistoće, košnju trave unutar zidina Starog grada, a rado uskaču i u brizi oko cvijeća u čemu ipak glavnu riječ ima ženski dio tehničkog osoblja.

Ni posao održavanja u Riznici Međimurja, najboljem stalnom postavu u Republici Hrvatskoj po ocijeni struke, ne razlikuje se mnogo od održavanja palače Starog grada.

- Riznica Međimurja je relativno nova muzejska jedinica te sam unatrag dvije godine, otkako radim ovdje, zadužen za njezino redovno održavanje i sitne popravke, primjerice kad nešto treba pričvrstiti, zalijepiti ili zašarafiti. I dok je s jedne strane manje poslova oko samog održavanja i popravaka, s druge strane u Riznici je više događanja, od izložbi, radionica, konferencija i drugih sadržaja, tako da sam više angažiran oko osiguravanja tehničke podrške za njihovo nesmetano provođenje, rekao nam je Mario te dodao da u skladu s time prilagođava i svoje radno vrijeme. Također, kako Muzej otvara svoja vrata za posjetitelje i vikendima, jednom mjesečno, tehničko osoblje Muzeja, zajedno sa stručnim muzejskim osobljem, radi u subotu i nedjelju.

U palači Starog grada, zbog radova na obnovi, nadovezao se Josip, trenutno je manje događanja, no zato je više poslova oko samog održavanja.

- Znate kako je to kad se obnavlja stari objekt. Nikad ne znate kad možete naići na neke nepredviđene situacije. Stoga sam više zadužen za brigu oko izvođača, kontrolu radova i eventualne upite te komunikaciju s ravnateljicom Muzeja Mašom Hrustek Sobočan, pojasnio je Josip napomenuvši kako se veseli završetku radova i novom stalnom postavu jer to znači ljepši i funkcionalniji prostor.

Rodom iz Gornjem Kraljevca Josip danas živi u Mihovljanu. Po zanimanju strojar niz godina radio je u Sloveniji, a prije dolaska u Muzej i u jednoj tvrtki u Pribislavcu. Za posao u Muzeju, kaže, da je vrlo zanimljiv, često puta i nepredvidiv, a kako je zavolio kulturu i povijest ta ga je ljubav odvela na putovanja u muzeje i kulturne ustanove drugih zemalja te je tako posjetio Češku, Poljsku, Austriju pa čak i Nacionalni muzej u Londonu.

Iza elektrotehničara Maria je dugogodišnje iskustvo rada na poslovima servisera i održavanja te zaštite na radu. Skrasio se u rodnom Svetom Martinu na Muri gdje živi s obitelji.

Na pitanje što im je najljepše, a što najteže na radnom mjestu domara u Muzeju, kroz šalu su spremno odgovorili da im je najteže premještati teške eksponate u čuvaonice Muzeja budući da palača Starog grada nema lift. Kao najljepši i najzanimljiviji dio svog posla pak ističu činjenicu da su uvijek u središtu zbivanja pošto Riznica Međimurja gotovo na svakodnevnoj bazi obiluje raznim događanjima.

S posebnim žarom prate i svako novo otkriće vezano uz radove na Muzeju, od pronalaska dokumenta iz 18. stoljeća u stropu palače Starog grada ili pak skrivenih prostorija unutar zidina palače.

Pored redovnih poslova Josip i Mario zaduženi su i za čitav niz prosječnim posjetiteljima Muzeja 'nevidljivih' zadataka, a sve kako bi se redovna djelatnost ove središnje muzejske ustanove mogla neometano odvijati. Tako su tehnička podrška prilikom organiziranja raznih radionica, predavanja i konferencija koje se održavaju u Muzeju, pomoć su stručnom muzejskom osoblju prilikom postavljanja likovnih i tematskih izložbi, rado se uključuju u brojne manifestacije i programe koje provodi Muzej te vode brigu da u vjenčaoni sve bude u najboljem redu kako bi mladenci mogli izreći svoje sudbonosno 'da'.

Također, uvijek su spremni pomoći namjernicima ili pak slučajnim prolaznicima u pružanju traženih informacija.

- Često puta smo mi prvi koji imamo doticaj s građanima. Upućujemo ih gdje se odvija prodaja karata, gdje se nalazi suvenirnica, zanima ih i kako je koncipirani Muzej, a zna se dogoditi da dođu u Muzej tražeći neke druge službe ili institucije, podijelili su s nama dečki.

Njihova predanost poslu, ali i strastveno zalaganje ne prolaze neprimijećeno od brojnih posjetitelja Muzeja, a ni od muzejskih kolega koji imaju samo riječi hvale za uvijek vedru i nasmijanu ekipu tehničkog osoblja.

Piše: Marijana Horvat, Izvor: e-Medjimurje