Čakovec je mjesto u sjevernoj Hrvatskoj i važno administrativno, gospodarsko i kulturno središte Međimurske županije, smještene između rijeka Mure i Drave. Dio međimurske povijesne baštine, značajne spomenike i skulpture te znamenita zdanja novije arhitekture možete upoznati posjetom gradu Čakovcu. U nastavku predstavljamo građevine koje čine graditeljsku baštinu Čakovca, značajne primjere novije arhitekture, reprezentativne skulpture i spomenike.

Zajedno s okolnim naseljima, Čakovec ima oko 30 000 stanovnika, dok u samom gradu živi oko 16 000 stanovnika. No usprkos činjenici da se radi o jednom od manjih gradova Hrvatske, Čakovec je iznjedrio mnoge poznate osobe, poput skladatelja Josipa Slavenskog i tenisača Franje Punčeca. Ako možda niste znali, upravo su ovdje postavljeni temelji osnivanja Hrvatskog stolnoteniskog saveza, kada je u Čakovcu 1925. godine registriran prvi stolnoteniski klub u cijeloj Hrvatskoj. Grad je dobitnik i uglednog priznanja „Zeleni cvijetˮ – 2008. godine proglašen je najuređenijim mjestom u kontinentalnoj Hrvatskoj.

Čakovec je imao burnu povijest. Prema dosad poznatim podacima, prvo naselje na današnjem području Čakovca podignuto je još za vrijeme Rimljana, pod nazivom Aquama. Bila je to zapravo svojevrsna utvrda za vojne potrebe. Svoje ime Čakovec je dobio po grofu Dmitru Čaku (mađarski: Demeter Csák) u 13. stoljeću, kada se Čakovec i prvi put spominje kao kula odnosno toranj. Naime, grof Dmitar sagradio je drvenu obrambenu kulu, u povijesti poznatu pod nazivom Chakia turris (Čakov turen). Kao utvrđeni grad, Čakovec se prvi put jasno spominje u ispravi kralja Roberta.

Grad je tijekom svoje burne povijesti često mijenjao vlasnike. No ključnu ulogu za razvoj Čakovca imala je obitelj Zrinski, u čiji je posjed dospio 1546. godine. Sjedište im je bilo u Čakovcu sve do 1670. godine. Obitelj Zrinski je kroz nekoliko generacija od čakovečke tvrđave stvorila jedan od najraskošnijih hrvatskih i europskih dvoraca toga doba.

Juraj IV. Zrinski stvorio je temelje za razvoj Čakovca kao slobodnog trgovišta, dodijelivši privilegije stanovnicima podgrađa čakovečke tvrđave 29. svibnja 1579. godine. Taj se datum danas obilježava kao Dan grada Čakovca.

Kako velik trag je obitelj Zrinski ostavila u hrvatskoj povijesti, govori činjenica da su danas mnoge ulice i parkovi nazvani po njima. Budući da su, osim po vještom upravljanju i nevjerojatnim uspjesima u bitkama protiv Turaka i Mlečana, bili poznati i kao pjesnici i književnici, naš veliki hrvatski kompozitor Ivan Zajc je Nikoli Šubiću Zrinskom posvetio čitavu istoimenu operu, koja je poznata čak i u Japanu.

Snažan razvoj modernog Čakovca počinje sredinom 19. stoljeća. U Starom gradu otvorena je velika tvornica šećera. Kroz Čakovec je 1860. godine prošla i prva željeznička pruga u Hrvatskoj. Telegraf je postavljen 1865. godine, a već samo 28 godina kasnije grad je dobio javnu struju, dok je prva telefonska centrala postavljena 1902. godine.

Od skromne srednjovjekovne utvrde Čakovec je kroz svoju burnu povijest danas izrastao u pravi europski grad, grad moderne arhitekture. O njegovoj zanimljivoj povijesti svjedoči bogata kulturna i arhitektonska baština. U nastavku izdvajamo samo neke od njih.

Povijesno-graditeljska baština grada Čakovca

Stari dvorac u Čakovcu smatra se najvrjednijim kulturno-povijesnim spomenikom u cijelom Međimurju. Prvi put se spominje u 13. stoljeću, ali kao drvena utvrda koju su izgradili članovi obitelji Čak (Csák). Godine 1546. dolazi u posjed obitelji Zrinski. Zbog stalne opasnosti od Osmanlija, Zrinski su izgradili obrambenu građevinu na rijeci Muri, a čakovečki kastrum je pretvoren u čvrstu renesansnu utvrdu. Unutar zidina izgrađena je četverokutna građevina čija četiri krila zatvaraju pravokutno unutarnje dvorište podijeljeno arkadama. Ova četverokutna građevina, odnosno dvorac, nalazi se u središtu nekadašnjeg feudalnog sklopa.

Današnji izgled dvorca rezultat je graditeljskih pothvata poznatih obitelji Zrinski, Althan i Festetić. No izgled kakav nam je danas poznat dvorac je dobio sredinom 18. stoljeća, kada su Češki grofovi od Althana obnovili i rekonstruirali kompleks: palači je dograđen drugi kat, a stari toranj iznad ulaza u palaču je zbog dotrajalosti srušen te je izgrađen novi. Godine 1791. prodali su čakovečko vlastelinstvo i Stari grad grofovima Feštetić. U tom razdoblju sloma feudalne strukture i ubrzane kapitalizacije vlastelinstva, Stari grad je često mijenjao namjenu, pa je tako 1855. godine u njemu otvorena tvornica šećera, nakon toga su do 1888. godine u palači stanovali kotarski i okružni sud i Učiteljska škola sve do 1889. godine. Od 1954. godine u njemu je smješten Muzej Međimurja Čakovec.

Danas je Stari grad središnji memorijalni prostor Međimurske županije i simbol međimurskog identiteta i tradicije.

Učiteljski fakultet – odsjek u Čakovcu najstarija je obrazovna ustanova u Međimurju. Državna učiteljska škola u Čakovcu osnovana je 1879. godine kao najviša obrazovna ustanova u Međimurju, u prostorima dvorca Zrinski, u središtu Čakovca. Deset godina kasnije, 1888. godine, premještena je u zgradu u kojoj se i dandanas nalazi. Zgrada je projektirana u stilu historicizma, a autor projekta je Valent Morandini.

Izgled zgrade postavio je u potpunosti nove standarde i postao je osnovni tip tlocrta i pročelja koji se kasnije primjenjivao u gradnji škola i javnih ustanova. Ovaj objekt se u vrijeme izgradnje smatrao vrlo modernim. Sama ustanova odigrala je značajnu ulogu u modernom životu grada Čakovca i uvelike pridonijela njegovom postupnom razvoju u središte Međimurja. Zgrada je 1904. – 1905. proširena s dva nova bočna krila.

Treba spomenuti i druge značajne građevine iz ove skupine, kojih je doista mnogo. Kavana Royal ili Gradska kavana izgrađena je u stilu kasne secesije 1913. godine. Projektirao ju je vlasnik, odvjetnik Rudolf Wollak, po uzoru na kavanu „Ottonˮ u Budimpešti, s prostranom i bogato opremljenom ulaznom dvoranom. Kavana je bila jedno od omiljenih mjesta za okupljanje imućnijih građana, a tu su se osnivale i mnoge udruge, među njima i teniski klub koji danas nosi ime uspješnog tenisača Franje Punčeca.

Čakovečka štedionica, osnovana 1871. godine, bila je prva novčana ustanova u Čakovcu. Ova neobarokna zgrada sagrađena je 1884. godine na mjestu nekadašnjeg poštanskog ureda obitelji Zsombor. Izvorno je imala samo prizemlje i prvi kat. Tek kasnije je, u 20. stoljeću, izgrađen i drugi kat.

Franjevački samostan i župna crkva sv. Nikole barokni je kompleks koji su sagradili franjevci na zemljištu koje im je 1659. godine darovao grof Nikola Zrinski. Crkva je građena od 1707. do 1728. godine, a samostan od 1702. do 1756. godine.

Tu su i druge vrijedne građevine. Trgovački kasino (zgrada Doma sindikata) sagrađen je na samom početku 20. stoljeća, u duhu mađarske secesije, kao sastajalište građana, novog društvenog sloja u Međimurju. Zgrada Scheier izgrađena je oko 19. stoljeća, u stilu historicizma, u sklopu kompleksa hotela Zrinski. Građanska kuća, jedna od najzanimljivijih kuća u Čakovcu, sagrađena je 1816. godine u klasicističkom stilu...

Novija arhitektura grada Čakovca

Macanov dom (Sokolski dom) otvoren je 2. prosinca 1938. godine. Ime je dobio po sportašu Marijanu Zadravcu – Macanu. U njemu se nalazi gimnastička dvorana. U sklopu projekta Kultur, koji je proveo Grad Čakovec s Turističkom zajednicom grada Čakovca, označena je interpretacijskom pločom kao značajna građevina grada Čakovca novije arhitekture. Zgradu Lovačkog doma projektirao je zagrebački arhitekt Stjepan Planić 1957. godine. Stjepan Planić, jedan od vodećih predstavnika moderne arhitekture u Hrvatskoj, dobitnik je nagrada „Vladimir Nazorˮ (1967.) i „Viktor Kovačićˮ (1972.) za životno djelo. Projektirao je i zgradu Elektre 1968. godine.

Treba spomenuti još jednog arhitekta, Dubrovčanina Duška Dropulića, koji je projektirao zgradu dječjeg vrtića 1984. godine i za taj projekt dobio nagradu „Vladimir Nazorˮ za godišnje ostvarenje. Bio je zadužen i za Tehničku, industrijsku i obrtničku školu Čakovec 1981. godine.

Skulpture i spomenici

Spomenik hrvatskom banu i pjesniku Nikoli Zrinskom podignut je početkom prošlog stoljeća prema projektu Arokyja Aladara. Spomenik su podigle tadašnje mađarske vlasti na glavnom trgu u središtu Čakovca. Kameni stup, visok oko osam metara, s masivnim postoljem, podignut je 1904. godine, a u sredini se nalazi reljef Nikole VII. Zrinskog. Na vrhu se nalazi brončani orao raširenih krila koji stoji na maču i liri, što je jasan simbol junaštva i pjesništva Nikole Zrinskog (1620. – 1664.), koji je bio je jedan od najpoznatijih hrvatskih banova, poznati vojskovođa, ali i pjesnik.

Kip Nebeske kraljice Blažene Djevice Marije s Isusom, nastao je sredinom 18. stoljeća, u razdoblju visokog baroka. Na ovo mjesto je postavljen 1987. godine. Spomenik slavnom skladatelju Josipu Štolceru Slavenskom (1896. – 1955.) predstavlja brončana bista na postolju kamena vinkurana, postavljena 2004. godine u parku Zrinskih. Ovaj skladatelj, rođeni Čakovčanin, u svojim je djelima upotrebljavao mnogo autohtone narodne glazbe, posebice one iz rodnog Međimurja.

Tu su i drugi spomenici, poput onog svetom Jeronimu, koji se također nalazi u parku Zrinskih. U pitanju je barokni kip sv. Jeronima, podignut 1766. godine. Ovaj kip poznatog štajerskog kipara Veita Königera izgrađen je u vrijeme obitelji Althan, kada se vjerovalo da je sveti Jeronim rođen u Međimurju. Na postolju je grb naručitelja, grofa Althana. Postoje i mnogi drugi.

Turisti rado posjećuju Čakovec, budući da osim brojnih kulturno-povijesnih znamenitosti koje se nalaze na tematskim stazama, grad ima brojna događanja tijekom cijele godine, bogat noćni život, izvrsnu gastronomsku ponudu, kao i puno mogućnosti za organiziranje mnogih sportskih aktivnosti i izleta. Ako imate vremena, ovo je možda idealan trenutak da upoznate Čakovec – grad koji nudi bogat sadržaj za sve uzraste.

eMajstor portal