U nekoliko se već navrata pisalo o kulturnom i umjetničkom stvaralaštvu u međuratnom Čakovcu, no većinom se radilo o diletantskom radu povezanom sa čakovečkim sportskim klubovima. No, ono je bilo puno bogatije nego nam je poznato. Gotovo odmah nakon završetka Prvoga svjetskog rata i uspostave hrvatske civilne uprave u Međimurju započelo se s normalizacijom života na svim područjima, tako i kulture. Katolička omladinska udruženja povezana sa čakovečkim franjevcima počinju uvježbavati i postavljati prve predstave u franjevačkom samostanu. Vjerska i svjetovna udruženja osnivaju zborove i glazbene sastave koji nastupaju u različitim prilikama.

Skupina građana počela je promišljati kako popularizirati umjetnost i ponuditi građanima kvalitetne sadržaje. Zaključili su da je za to vrlo važna kazališna umjetnost zbog glazbe koja je privlačna i pristupačna svim slojevima društva.

U želji da se oživi kazališni život u Čakovcu, po uzoru na druge gradove, početkom listopada 1924. godine općinski vijećnici osnovali su Kazališni odbor u Čakovcu čija je prva sjednica održana 6. listopada u maloj sobi Kavane Zrinski. Za predsjednika je izabran ljekarnik Bogdan Kovačić, za potpredsjednika odvjetnik Lavoslav Kovač, za tajnika zamjenik upravitelja podružnice Prve hrvatske štedionice u Čakovcu Lacko Kronast, a za blagajnika bankovni činovnik Milan Badanjak. Cilj Kazališnoga odbora bio je dogovoriti gostovanja Gradskoga kazališta u Varaždinu čije je Ravnateljstvo preuzeo Branko Tepavac koji je okupio mlade, obrazovane glumce i utemeljio Intimni teatar u kojem je i sam prevodio, režirao i glumio. Dogovoreno je da će varaždinsko kazalište u sezoni 1924./25. gostovati svakoga četvrtka u dvorani Zrinski u Čakovcu. Kazališni odbor odabrao je četvrtak za dan održavanja predstava jer sami, očito iz iskustva, kažu da je „prema našim mjesnim prilikama najzgodniji dan u sedmici“. I danas, nakon točno sto godina, Čakovčanci, kao i svi drugi zainteresirani, mogu četvrtkom pogledati različita gostovanja u sklopu Tribine Čakovec četvrtkom u Centru za kulturu Čakovec.

Dogovorena je prva serija od šest predstava, a sezona gostovanja je otvorena već 16. listopada s komedijom Svadba Krečinskog. Do kraja godine održane su još predstave Običan čovjek, Rodoljupci, Gogoljeva smrt, Seja, Ponoć i Scampolo.

Čakovčanci su vrlo su dobro prihvatili ovu inicijativu te su posjećivali predstave u velikom broju, što je i omogućilo gostovanja. No, financijsko stanje Kazališnoga odbora izgleda nije bilo sjajno jer je odbor sam pokrivao efektivne troškove kao što su dnevnice, željeznički prijevoz, plakati i dr. Među ostalim članovima odbora bili su stolar Mijo Hollenberg, vlasnik knjižare i tiskare Vladimir Takšić, trgovci Josip Strahonja ml. i Laci Löbl te upravitelj željezničke postaje Dorrer koji su pomagali u organizaciji gostovanja svaki na svoj način. Prilikom dogovora oko predstave Ponoć zbog financijskih razloga pokušali su otkazati dolazak književnika Kalmana Mesarića u Čakovec, no Ravnateljstvo Gradskoga kazališta Varaždin uvjetovalo je održavanje predstave time da konferansu održi Mesarić kao stručnjak i zastupnik literarne struje koju zastupa autor djela te „od samog autora željeni konferensijer“. Također je napomenuto da je cilj njihovog kazališta nastupati uvijek u jednakoj umjetničkoj formi bez obzira gdje izvode predstave, „kako u Varaždinu, tako i u najmanjim varošicama“. Kao i ostale predstave prije, i ova je groteska odlično prihvaćena od čakovečke publike, no s obzirom na to da se radi o ekspresionističkoj drami s odlikama ozbiljne moderne umjetnosti upravo je nju Kazališni odbor smatrao „vrlo važnim kulturnim događajem s epohalnim značenjem“ u Čakovcu.

Nažalost, uspješnu suradnju prekida ukidanje stalnoga Gradskog kazališta u Varaždinu, a čakovečki Kazališni odbor početkom 1926. godine pokušava dogovoriti gostovanja s Narodnim gledališćem Maribor koje im je ponudilo gostovanje četiriju opereta – Kalmanovu Groficu Maricu, Fallovu Stambulsku ružu, Leharovu Veselu udovicu te jednu koja još nije bila definirana. No, Mariborčani su odustali od gostovanja jer su zaključili da im se skupi projekti kao što su operete ne mogu isplatiti u Čakovcu, ali su ostavili otvorenu mogućnost gostovanja u budućnosti, ako bi se dogovorila turneja u Ptuju i Varaždinu. Nažalost, nije uspjela ni realizacija gostovanja Narodnoga gledališća Maribor s Kabaretnom večeri jer su ponudili ljetni termin za koji je Odbor procijenio da zbog praznika i odmora neće biti dobro posjećen.

Čakovečki Kazališni odbor nastavio je s organizacijom profesionalnih kazališnih predstava i Čakovec se ozbiljno počeo zanimati za kazališnu umjetnost što je, među ostalim, potaknulo složenije projekte diletantskih skupina koje su djelovale u razdoblju između dvaju svjetskih ratova te nudile vrlo bogat i raznolik kazališni program u Čakovcu.

Ana Šestak, viša kustosica povijesnih zbirki