Jedno od blaga koje još uvijek nismo uspjeli pronaći je prvi film snimljen u Čakovcu i Međimurju, a radi se o filmskom snimanju tvrtke Elemera (Elemira) Vajde o kojem su detaljno izvijestile Varaždinske novosti 4. siječnja 1934. godine. Naime, u prosincu 1933. godine snimljeni su svi odjeli tvrtke odnosno 250 do 300 metara filma koji je trebao biti namijenjen prikazivanju u kinima diljem Kraljevine Jugoslavije i inozemstva.

Jedan od zadataka Zadruge za privredni film, osnovane na poticaj Zavoda za unapređenje vanjske trgovine Ministarstva trgovine i industrije, bio je putem filmova promovirati državnu privredu u zemlji i inozemstvu. Tvrtka E. Vajda bila je primjer iznimno moderne i uspješne tvrtke koja je u međuratnom razdoblju postala najvećom prehrambenom izvoznom tvrtkom u državi, a bila je registrirana za promet divljači, peradi, ribe, jaja i ostalih namirnica, uvoz i izvoz žive i zaklane stoke te konja na veliko.

Bilo bi zaista nevjerojatno vidjeti pogone i rad ove tvrtke početkom tridesetih godina 20. stoljeća. Snimljeno je 7000 živih purana kako ulaze u klaonicu i pripremaju se za „božićnu pečenku Englezima“. Nakon toga je snimljena 21 000 komada različite peradi – pilića, kokoši, kopuna, pataka i gusaka, 5000 komada zečeva te veći broj srnjaka, jelena, fazana, divljih svinja i druge divljači. Slijedi tovljenje peradi na francuski način ječmenom kašom, rižom i mlijekom u posebnim kuhinjama, kao i mlin za drobljenje kaše i riže. Tvrtka je imala i kemijsku čistionicu perja s najmodernijim strojevima. U hladionici mesa kapaciteta 22 vagona na temperaturi od – 15°C sagrađenoj već 1922. godine, nalazilo se mnoštvo robe predviđene za izvoz – teleće meso, različite prerađevine, jaja i maslac koji su sami proizvodili.

Snimljena je također otprema robe u vagonima po vlastitom industrijskom kolosijeku povezanom s glavnim čakovečkim kolosijekom, dopremanje peradi u vlastitim teretnim vozilima te dvadeset lijepih primjeraka međimurskih konja koji su vjerojatno bili pripremljeni za izvoz u Švicarsku. Osim proizvodnoga pogona i moderno uređene klaonice u kojoj je bilo zaposleno više od 400 radnica i radnika, tvrtka je imala nekoliko ureda s više od dvadeset činovnika te moderno uređeni hotel s autogaražama.

Elemer Vajda naglo je umro u 53 godini života krajem lipnja 1934., svega šest mjeseci nakon snimanja, zbog komplikacija koje je izazvao dijabetes prilikom upale slijepoga crijeva. Tvrtku su naslijedili njegova supruga Marija (Mariana) r. Beck, sinovi Ivan i Petar te brat Andrija s kojim je Elemer vodio tvrtku.

Film o tvrtki E. Vajda ne čuva se ni u Zagrebu ni Jugoslovenskoj kinoteci u Beogradu, a kako u suvremenim novinama nije pronađena vijest o prikazivanju filma, kao što je ova o njegovom snimanju, možemo se nadati da je film završen i pokušati ga još potražiti u nekom od europskih gradova u koje je Vajda plasirao svoje proizvode.

Ana Šestak, viša kustosica povijesnih zbirki