17. listopada 2003. godine Opća skupština UNESCO-a usvojila je Konvenciju o zaštiti nematerijalne kulturne baštine kao krovni instrument o pitanju nematerijalne baštine. Članak 2 Konvencije definira ovaj vid kulture na sljedeći način:

"Nematerijalna kulturna baština, kako je definirana u stavku 1., manifestira se, među ostalim, u sljedećim područjima:

1. usmena predaja i izričaji, uključujući jezik kao sredstvo komunikacije nematerijalne kulturne baštine;
2. izvedbene umjetnosti;
3. običaji, obredi i svečanosti;
4. znanje i vještine vezani uz prirodu i svemir;
5. tradicijski obrti".

Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara koji je Sabor Republike Hrvatske usvojio 1999. godine u sebi već sadrži termin nematerijalno kulturno dobro koje je definirano na sljedeći način: "Nematerijalno kulturno dobro mogu biti razni oblici i pojave duhovnog stvaralaštva što se prenose predajom ili na drugi način, a osobito:

1. jezik, dijalekti, govori i toponimika te usmena književnost svih vrsta,
2. folklorno stvaralaštvo u području glazbe, plesa, predaja, igara, obreda, običaja kao i druge tradicionalne pučke vrline,
3. tradicijska umijeća i obrti."

Ovakva definicija nije se mijenjala prilikom dopune ovog zakona koji je na snagu stupio 6. svibnja 2017. godine.

Ono što danas zovemo nematerijalnom baštinom prije se nazivalo duhovnom baštinom, pučkim predajama, vjerovanjima, narodnim mudrostima, tradicijskim obrtima. Kako se god ti oblici kulture nazivali, oni su bili predmet istraživanja muzejskih djelatnika od samog osnivanja muzeja 1954. godine. Sakupljajući fizičke predmete koji se karakteriziraju kao materijalni vid kulture prikupljali su se i podaci o njihovom postanku, izrađivaču, načinu izrade, uporabi, posebnostima koje su ga pratile.

Taj se proces nastavlja i danas te se pod vodstvom kustosice etnografskih zbirki Janje Kovač provodi projekt Dokumentiranje nematerijalne baštine Međimurja. Ovaj je projekt usko vezan uz pripremu stalnog postava budućeg Muzeja nematerijalne baštine koji će se ustrojiti do travnja 2020. godine u sklopu projekta Rekonstrukcija i revitalizacija fortifikacije Starog grada Čakovec u Muzej nematerijalne baštine. Nositelj projekta je Međimurska županija uz partnere Muzej Međimurja Čakovec, REDEA i Turistička zajednica Međimurske županije, a sufinanciran je od strane Europskog strukturnog i investicijskog fonda u sklopu operativnog programa Konkurentnost i kohezija. Jedan kat stalnog postava bit će posvećen prezentiranju svih zaštićenih natuknica nematerijalne baštine s područja Međimurja. Uz pomoć najsuvremenije informatičke opreme posjetitelji će se moći upoznati s različitim aspektima života nematerijalne baštine: od uključivanja svih osjetila u doživljaj pojedine natuknice do iskustva na principu „uradi sam“ u visokokvalitetno opremljenom prostoru za edukativne djelatnosti. (JK)