Tijekom listopada i studenog 2015. g. provedena su arheološka istraživanja na području sjevernog opkopa Staroga grada Čakovca, točnije ispred ulaznog bastiona utvrde, s ciljem utvrđivanja točne lokacije drvenog mosta kojim se prelazilo opkop. Program je provodio Muzej Međimurja Čakovec, a stručni je voditelj istraživanja bila Branka Marciuš, kustos arheoloških zbirki Muzeja. Radovi su u cijelosti financirani sredstvima Ministarstva kulture RH.
Istražena je površina od 56 m², smještena poprijeko zemljanog nasipa na kojem se nalazi recentni put (prosječna visina 165,50 m. n. v.). U sondi čija je najveća prosječna dubina iznosila 4 metra otkrivene su stratigrafske cjeline iz razdoblja ranog i kasnog novog vijeka, te suvremenog doba.
Na prosječnoj dubini od 161,50 m. n. v. otkriven je geološki sloj šljunka pomiješan sa sivo-plavom glinastom zemljom. Zabijeni u spomenuti geološki sloj, otkriveni su brojni drveni stupovi četvrtastog presjeka, interpretirani kao nosači drvenog mosta. Njihova je prosječna očuvana visina iznosila 60 cm, a prosječna širina 25 cm. Utvrđeni položaj drvenih nosača bio je relativno nepravilan. Mogle su se međutim razaznati tri cjeline, odnosno tri relativno pravilna reda sa skupinama od nekoliko nosača.
Iznad već spomenutog geološkog sloja šljunka otkriven je sloj tamnosive glinaste zemlje, prosječne debljine od oko 40 cm, interpretiran kao zapuna obrambenog opkopa. Iskopom spomenute zapune otkriveno je mnoštvo organskog materijala (životinjske kosti), ali i vrijedni pokretni arheološki nalazi (novac, nakit, dijelovi nošnje, ključevi, pribor za jelo i drugi utilitarni predmeti) iz razdoblja ranog novog vijeka, točnije druge polovine 16. i 17. st.
Poseban nalaz je srebrna žlica, čija zdjelica ima izduženi oblik smokve, a drška završava ukrasom u obliku kuglice i gumbića. Najzanimljiviji detalj nalazi se na poleđini zdjelice žlice, a to je urezani grb obitelji Zrinski, ispod kojeg je urezano veliko slovo Z. Kao inventar plemićkih kućanstava srebrne žlice su posebno vrijedne i rijetke. Međutim, žlica iz staroga grada još je značajnija, jer se veže uz obitelj Zrinski. Za razliku od posuđa i noževa koji su se često dijelili, žlice su čuvane kao dragocjeno vlasništvo pojedinca, pa možemo sa sigurnošću tvrditi da je našu žlicu koristio jedan od članova obitelji.
Kako brojni primjerci kovanog novca otkriveni u donjem dijelu spomenutog sloja prve zapune jarka datiraju u drugu polovinu 16. st., pretpostavljamo da je to vrijeme istovjetno vremenu nastanka ranonovovjekovnog opkopa i drvenog mosta.
Iznad tamnosive glinaste zapune opkopa, otkriven je sloj tamnosmeđe pjeskovite zemlje sa manjim oblucima, ulomcima opeke i organskim materijalom, prosječne visine oko 30 cm. Spomenuti je sloj također interpretiran kao zapuna obrambenog jarka, a temeljem analize pokretnih arheoloških nalaza (uglavnom ulomaka keramičkog posuđa) pretpostavljamo da je nastao do najkasnije sredine 19. st.
Iznad spomenutih dviju ranonovovjekovnih zapuna opkopa, utvrđeno je postojanje zemljanog nasipa koji je činila svijetlosmeđa zemlja sa građevnim otpadom (ulomci opeka, obluci i žbuka) i brojnim kasnonovovjekovnim pokretnim nalazima (uglavnom ulomcima keramičkog posuđa). Ukupna prosječna visina zemljanog nasipa iznosila je 3 metra, a iznad njega je – uz jedan sloj zasipa, odnosno niveliranja tla – recentni put. Analizom pokretne arheološke građe, ali i dostupnih povijesnih prikaza, pretpostavljamo da je zemljani nasip nastao tijekom prve polovine 19. st.
Tijekom srpnja provedena su geofizička istraživanja sa primjenom georadarske metode na području sjevernog opkopa Staroga grada Čakovca, točnije zemljanog nasipa ispred ulaznog bastiona utvrde s ciljem otkrivanja podzemnih struktura. Geofizičke radove izvodila je tvrtka Gearh, a voditelj je istraživanja bio doc. dr. Branko Mušič. Spomenuti program u cijelosti je financiralo Ministarstvo kulture RH. Georadarskom metodom bila je istražena površina od 2500 m², dok je dubina zahvata iznosila oko 2 metra.
Najjači su georadarski signali izmjereni na položaju recentnog puta, gdje je ustanovljeno postojanje čvrstog tampona prosječne debljine 1 metar, te je pretpostavljeno da se ispod suvremene komunikacije nalaze ostaci starije. Jasni georadarski signali čvrstih struktura, praćeni do dubine od 1,5 metara bili su izmjereni i uz sjeveroistočni dio recentnog puta. Na osnovu jačine i oblika signala u tlocrtu, pretpostavljeno je da se radi o starijoj komunikaciji ili o komunikaciji sa masivnijim čvrstim strukturama. Nešto slabiji pak su georadarski signali izmjereni i na području uz sjevernu fasu ulaznog bastiona. Rezultati nisu ukazivali na masivnije strukture, već je pretpostavljeno postojanje čvrste površine, uobičajene za pješčano-šljunkovite puteve.