Tijekom jeseni 2014. g. u organizaciji Muzeja Međimurja Čakovec organizirana su geofizička istraživanja nalazišta Ferenčica. Geofizičke radove izvodila je tvrtka Gearh, a voditelj je istraživanja bio doc. dr. Branko Mušič. Spomenuti program financiralo je Ministarstvo kulture RH i Grad Prelog.

Arheološko nalazište Ferenčica nalazi se u Donjem Međimurju, oko 2,5 km sjeverno od rijeke Drave i oko 2,75 km zapadno od centra grada Preloga. Smješteno je na 152 m nadmorske visine, neposredno uz državnu cestu D20 (Čakovec-Koprivnica). Usmena predaja nalazište veže uz postojanje nestalog grada, dok literatura s kraja 19. i prve polovine 20. st. na području Ferenčice spominje postojanje vojnog utvrđenja.

Prva pokusna arheološka istraživanja provedena su 1963., a na temelju tada pronađenih pokretnih nalaza i terenskog pregleda, Ferenčica je okarakterizirana kao veće rimsko nalazište. Opsežnija arheološka istraživanja uslijedila su 1979. g. u organizaciji Muzeja Međimurja Čakovec, a tom su prilikom otkrivene tlocrtne konture većeg objekta, točnije temeljni zidovi od oblutaka interpretirani kao ostaci vanjskog ili ogradnog zida većeg rimskog ruralnog kompleksa. Godine 2005. Muzej provodi manja istraživanja na sjevernom dijelu nalazišta, oko 40 m zapadno od sonde iz 1979. g. Tom je prilikom također pronađen temeljni zid, koji je prema smještaju, dimenzijama i načinu gradnje interpretiran kao nastavak vanjskog zida otkrivenog 1979. g. Od pokretnih nalaza pronađen je uglavnom rimski građevni materijal i manja količina ulomaka rimskog keramičkog posuđa.

Kako je temeljem dosadašnjih arheoloških radova na nalazištu Ferenčica pretpostavljeno postojanje većeg i značajnog rimskog nalazišta, 2014. g. provedena su geofizička istraživanja s ciljem otkrivanja opsega i pravog karaktera nalazišta.

Područje 1 – Ciglišće: Rezultati metode geoelektričnog otpora bili su arheološko negativni. Uspjeli smo zabilježiti razlike u otporu – iako je ovaj teren bio jako natopljen vodom – ali se ne ukazuju nikakve pravilnije tlocrtne forme. Ove rezultate na neki način potvrđuju pa i dopunjavaju rezultati magnetske metode. Na tim rezultatima isto nema naznaka zidova, ali je puno jakih magnetskih anomalija koje su posljedica slojeva opeke. Koncentracija opeke prema sjeveru postepeno opada a približna granica područja veće koncentracije opeke je isto dosta jasna. Na sjevernom dijelu istražene površine Područja 1 se u smjeru istok-zapad na rezultatima magnetometrije iscrtava i pojas relativno jačih magnetskih anomalija od okoline. Takve su anomalije često rezultat zapune negativnih struktura kao što su jarci.

Područje 2 – Ferenčica: Na ovome su Području rezultati geofizičkih istraživanja dosta rječitiji. Na rezultatima geoelektričnog kartiranja se jasno prepoznaje tlocrt većeg objekta na desnoj strani istraženog područja. Na istom mjestu je na rezultatima magnetske metode puno jakih magnetskih anomalija koje ukazuju na sloj srušenog krovišta od tegula. U centralnom i zapadnijem dijelu Područja 2 su u smjeru sjever-jug linearne anomalije višeg otpora koje predstavljaju učinak zidova. Područje jakih magnetskih anomalija zbog slojeva opeke je puno šire od objekta, koji se prepoznaje na rezultatima geoelektričnog kartiranja. Ovaj se tip magnetskih anomalija proteže barem kroz cijelu istočnu polovinu Područja 2, a na sjevernoj strani prelazi i na zapadnu polovicu tog Područja (BM).